Kako je Crolingo počeo — od obiteljskog problema do nacionalnog rješenja

Wafa stoji u prolasku između police s začinima i blagajne u dućanu na Zvončacu. Govori arapski, francuski i engleski. Trebala joj je sol. Pokazala je prstom na šest različitih kutija, jer sve kutije izgledaju slično. Prodavačica se nasmijala, uzela jednu s police i rekla nešto što je zvučalo kao 'so'. Wafa je klimnula. Kupila je šećer.

To nije bio izolirani incident. Liječnik. Pošta. Opći pojmovi na poslu. Svakodnevne situacije gdje ne možeš googleati prije nego što moraš reagirati. Wafa je žena jednog od članova Mayntech tima. Došla je u Hrvatsku prije dvije godine. Jezik je bio barijera između funkcioniranja i frustracije.

Pokušala je Duolingo. Naučila je rečenicu 'Jabuka je crvena' i 'Dječak pije vodu'. U dućanu to nije pomoglo. Pokušala je tečaj u školi jezika. Dvadeset ljudi u razredu, različite razine, akademski pristup. Potrebno joj je bilo šest mjeseci da dođe do lekcije o kupovini namirnica. Nije imala šest mjeseci.

Product studio koji ne gradi za sebe

Mayntech je product studio. Gradimo softver za druge tvrtke. Web aplikacije, mobilne aplikacije, integracije. To nam je posao. Nikad nismo gradili proizvod za sebe jer nismo vidjeli smisao — naši klijenti imaju poslovne probleme, mi ih rješavamo, svi zadovoljni.

Onda smo sjeli u kuhinji. Wafa je opet pričala o tome kako joj je teško. I netko je rekao ono što bi trebao reći prije šest mjeseci: 'Mi znamo napraviti aplikaciju. Zašto ne napravimo nešto za nju?'

Nije bila poslovna odluka. Bila je obiteljska. Ali mi znamo graditi softver, i znamo što ne radi u postojećim rješenjima. Duolingo uči djecu i turiste. Formalni tečajevi pretpostavljaju da imaš vrijeme i motivaciju za gramatiku. Odrasla osoba koja treba funkcionalan jezik za život i posao nema ni jedno ni drugo.

Prototip i prva ekspanzija

Prvi prototip je bio jednostavan. Pet lekcija. Dućan, liječnik, posao, papirologija, osnovna konverzacija. Dizajn minimalan. Logika jasna — kontekst prije gramatike, uporaba prije pravila. Wafa ga koristi. Funkcionira.

Onda njezine prijateljice pitaju mogu li probati. Jedna radi u restoranu, druga u hotelu, treća u IT tvrtki. Sve strankinje, sve govore engleski, sve imaju isti problem. Daju im prototip. Koriste ga. Svaka traži nešto specifično za svoj kontekst.

I tu počinjemo shvaćati — ovo nije samo Wafa. Hrvatska ima preko 200.000 stranih radnika. Ljudi koji su došli raditi, ne turistički. Ljudi kojima treba funkcionalan jezik za preživljavanje i napredovanje, ne akademski hrvatski. A 2025. dolazi novi Zakon o strancima koji će znanje hrvatskog učiniti obveznim za dugoročni boravak.

Iz personalnog u nacionalno

Problem koji smo rješavali za Wafu nije bio samo njezin. Bio je problem stotina tisuća ljudi. I postojeća rješenja nisu bila prilagođena tom problemu. Mi jesmo product studio — znamo graditi softver. Sad smo imali razlog graditi softver za sebe.

Crolingo nije nastao iz poslovne analize tržišta ili market researcha. Nastao je iz konkretne frustracije konkretne osobe u konkretnom dućanu u Splitu. Iz činjenice da smo imali skill i razlog da riješimo taj problem. I iz realizacije da taj problem ima puno više ljudi nego što smo mislili.

Danas Wafa kupuje sol bez problema. Razgovara s liječnikom. Zna razliku između šećera i soli. To je mali win. Ali za nju — i za sve druge kojima je Crolingo namijenjen — to je razlika između osjećaja stranca i osjećaja da pripadaš.

Ovo je tek prvi post o tome kako smo gradili Crolingo. U sljedećem govorimo o tri principa koja su nas vodila od personalnog prototipa do aplikacije za tisuće ljudi — i zašto smo odbili gamifikaciju, AI tutore i sve ostalo što 'svi rade'.